نبذة مختصرة : U članku se raspravlja o doprinosu žena pri formiranju lika kasnoantičkog i srednjevjekovnog Jeruzalema – kršćanskog svetog grada – zahvaljujući ulozi žena kao utemeljiteljica samostana, crkava i socijalnih ustanova u Svetoj Zemlji. Povijest Jeruzalema se u kršćanskom kontekstu temelji na sakralizaciji mjesta i objekata, povezanih s pričama iz Novog zavjeta. Srednjovjekovna su hodočašća u Svetu Zemlju vezana uz koncept o pridržavanju puta Krista i »imitatio Christi«. Sakralna geografija formira se u ovoj regiji pod utjecajem sakralnih tekstova uz djelatnost pobožnih žena, počevši sa svetom Jelenom – majkom cara Konstantina. Najviše pažnje posvećeno je ulozi i slici Jeruzalema u srednjovjekovnim slavenskim hagiografskim tekstovima o ženskim hodočašćima (život ruske princeze i redovnice Evfrosinije) i opisima sakralnog područja grada u rukopisima, naručenim za južnoslavenske vladarice, vjerojatno za ženske samostane u kontekstu formiranja modela ženske svetosti i ženskog pobožnog ponašanja. ; This article discusses the role of Jerusalem in medieval texts concerning the activity of female saints and pilgrims to the Holy Land. It is argued that during the period of Late Antiquity it was predominantly noble women who contributed to the shaping of the historical and symbolical sacral space of the Holy Land. Examining medieval vitae and pilgrimage descriptions it is possible to understand the importance of the Holy Land for gendered piety, and to discover the differences in Western and Byzantine pilgrimage traditions and religious and legal practices. The main focus is on selected texts of the East Slavic and the eastern portion of the South Slavic traditions which describe the sacral space of Jerusalem within the discourse of depicting female religiosity based on images from the New Testament: the Old Russian Vita of St. Eufrosinija of Polotsk, as well as the South Slavic miscellanies the Bdinski sbornik (Bulgarian) and the Gorički zbornik (Serbian).
Processing Request
No Comments.