UBLAŽAVANJE POJAVE MIKOTOKSINA U KRMI I NJIHOVIH UČINAKA NA ŽIVOTINJE

Food must be free of substances and microorganisms threatening the health of humans and animals. Mycotoxins are recognized as one of the biggest and highly outspread threat that appears in the food chain, especially in stressful extreme weather conditions. There are no means of complete prevention of appearance of toxigenic molds and mycotoxins, so one must conduct complex and comprehensive mitigation measures to reduce their concentration by (1) reducing growth of pathogenic molds and mycotoxins in feed materials throughout the whole chain of productions (2) removing the produced mycotoxins from the feed materials or (3) from the animal’s gastrointestinal tract. Decrease in the incidence and mycotoxins negative effects can be achieved merging of the knowledge in the fields of crop biology, agronomy, fungi ecology, methods of harvest, storage, feed processing and detoxification strategies. The most efficient method of mycotoxins control is the mold growth prevention in the field, which contains pre-harvest measures of the crop rotation, irrigation, adequate fertilization, weed control, planting resistant crops, early sowing and harvesting, the use of non-toxic strains of mold and other measures. However, in years with favourable weather for the growth of mold, preharvest measures do not eliminate mycotoxins from the feeds. The harvest and storage of dry and whole grains that are purged, elevated, and stored in sanitized and fumigated storages reduces the increase in initial contamination. Physical measures: peeling, separating, sorting, washing and dissolving of mycotoxins, than hydrothermal treatment and additional methods carried out before and/or after storage, and before feeding usually remove one or few of the present mycotoxins, but not all of them. Chemical treatment also efficiently removes some of the mycotoxins but not all of them. Following means can be used: calcium hydroxide, ammonium hydroxide, monomethylamine, sodium bisulfite, wet and dry ozone, chlorine, hydrogen peroxide, ascorbic acid, hydrochloric acid, benzoic acid, urea, sulfur dioxide, formaldehyde, ammonia and ammonium hydroxide, copper sulphate and additional chemicals. For the conservation of forages antifungal acids can be used. Biological measures include utilization of microorganisms that bind or destroy certain mycotoxins, the use of the non-toxic molds and finally the use of mycotoxin destroying enzymes. Numerous substances that inhibit the absorption of mycotoxins are also added to feeds. Among which the most commonly used are variety of silicate clay that successfully bind aflatoxin but poorly bind other mycotoxins. Organic binders show more expanded range of mycotoxins binding. The measures that help in alleviating the adverse effects of mycotoxins once they are consumed are: good nutritional practices, added antioxidants and substances that help the liver metabolism. Additionally, the possibility for the vaccination of domestic animals is currently explored. In conclusion, one can say that only the use of joint measures in the entire production chain, rather than individual measures, reduces levels of mycotoxins to the acceptable limit for farm animals.
Hrana mora biti slobodna od tvari i mikroorganizama koji ugrožavaju zdravlje ljudi i životinja. Mikotoksini su prepoznati kao jedna od najvećih i najraširenijih opasnosti koja se pojavljuje u cijelom lancu proizvodnje hrane, osobito u stresnim ekstremnim vremenskim prilikama. Nema načina potpunog sprečavanja pojave toksikogenih plijesni i lijeka protiv mikotoksina pa se moraju provoditi složene i sveobuhvatne mjere ublažavanje njihove koncentracije putem (1) smanjenog razvoja patogenih plijesni i produkcije mikotoksina na krmivima tijekom cijelog procesa proizvodnje od polja do valova, (2) odstranjivanja stvorenog mikotoksina s krme ili (3) iz probavnog trakta životinje. Smanjenje pojavnosti i nepovoljnih učinaka mikotoksina zahtijeva objedinjena znanja iz područja biologije usjeva, agronomije, ekologije gljiva, metoda žetve/berbe, skladištenja, prerade krme i strategija detoksikacije. Prevencija rasta plijesni u polju drži se najučinkovitijom metodom kontrole mikotoksina a sastoji se u primjeni plodoreda, navodnjavanja, primjerenoj gnojidbi, suzbijanju korova, sjetvi otpornih usjeva, ranijoj sjetvi i žetvi, korištenju netoksičnih sojeva plijesni i drugih mjera. Međutim, u godinama povoljnim za razvoj plijesni niti predžetvene mjere ne otklanjaju mikotoksine iz krme. Porast početne kontaminacije sprečava berba i skladištenje suhog i cjelovitog zrnja koje se propuhuje i elevira te se provode sanitacije i fumigacije skladišta. Fizikalne mjere se provode prije i/ili nakon skladištenja i prije hranjenja životinja, a svode se na uklanjanja većeg dijela najčešće jednog ili nekoliko ali ne i svih prisutnih mikotoksina ljuštenjem, separacijom, sortiranjem, ispiranjem, otapanjem mikotoksina, hidrotermičkom obradom i drugim metodama. Kemijsko tretiranje također različito uspješno uklanja pojedine mikotoksine, a koriste se sljedeća sredstva: kalcij hidroksid, amonij hidroksid, monometilamin, natrij bisulfit, vlažni i suhi ozon, klor, vodikov peroksid, askorbinska kiselina, klorovodična kiselina, benzojeva kiselina, urea, sumporni dioksid, formaldehid, amonijak i amonijev hidroksid, bakar sulfat. U konzerviranju vlažne krme koriste se antifungalne kiseline. Biološke metode obuhvaćaju upotrebu mikroorganizama koji vežu na sebe ili razaraju pojedine mikotoksine, dodaju se netoksične plijesni te mikotoksin razarajući enzimi. U hranu životinja dodaju se brojne tvari koje sprečavaju apsorpciju mikotoksina, među kojima se najčešće koriste različite silikatne gline koje uspješno vežu aflatoksin ali istovremeno slabo druge mikotoksine dok širi spektar mikotoksina vežu organski adsorbensi. Kao potpora organizmu u ublažavanju nepovoljnih učinaka mikotoksina koriste se dobra hranidbena praksa, dodaju se antioksidansi te tvari koje pomažu metabolizam jetre. Isto tako, istražuje se i mogućnost cijepljenja domaćih životinja. Zaključno možemo reći da samo upotreba združenih mjera u cijelom proizvodnom lancu, a ne pojedinačne mjere, smanjuje razinu mikotoksina u prihvatljive granice za domaće životinje.