Item request has been placed! ×
Item request cannot be made. ×
loading  Processing Request

Možemo li antropocen zameniti simbiocenom? Iskustva i perspektive arheologije

Item request has been placed! ×
Item request cannot be made. ×
loading   Processing Request
  • معلومة اضافية
    • الموضوع:
      2021
    • Collection:
      Zenodo
    • نبذة مختصرة :
      S dramatičnim otiskom čovečanstva na celokupnom ekosistemu Zemlje (globalno zagrevanje, povećana koncentracija gasova zelene bašte, vrtoglavi rast ljudske populacije, devastacija habitata brojnih životinjskih i biljnih vrsta i njihovo izumiranje), koncept antropocena (kao nove geološke epohe, ali i socio-kulturnog fenomena) sve je više u žiži. Budući da su upravo ljudi vinovnici antropocena i (zajedno sa ostalim živim svetom) njegove žrtve, postaje jasno da se ovo pitanje ne može razmatrati samo iz perspektive geonauka i klimatologije. Arheologija je u jedinstvenoj poziciji da su u ovu raspravu uključi, imajući u vidu njenu usmerenost na procese dugog trajanja i povratne odnose između ljudi i njihovog okruženja u dijahronijskoj perspektivi. Nasuprot inicijalnom mišljenju da antropocen počinje s industrijskom revolucijom krajem 18. veka ili s nuklearnom erom nakon Drugog svetskog rata, mnogi arheolozi ukazali su na dugotrajne antropogene procese koji su prethodili (intenzivnija eksploatacija određenih ekoloških niša, promene pejzaža i deforestacija, istrebljenje mnogih vrsta, domestikacija drugih i njihovo prenošenje izvan originalnih habitata, urbanizacija), čime su antropocen efektivno izjednačili s holocenom. Drugi autori se nisu toliko fokusirali na debatu o počecima antropocena već na njegove efekte i arheološku praksu, upozoravajući na stratigrafske sekvence, formirane u samo nekoliko decenija, sastavljene od plastičnog otpada. Time se, međutim, doprinos arheologije diskusiji ne završava; posebno kada se uzme u obzir veza između antropocena, kolonijalizma, kapitalizma i naročito antropocentrizma, tj. dihotomije priroda : kultura čija problematizacija upravo spada u domen arheologije i drugih društveno-humanističkih disciplina. U ovako shvaćenoj dihotomiji, ljudi imaju poseban ontološki status u odnosu na ostali živi svet; njihova posebnost i superiornost predstavlja jedan od najtrajnijih i najukorenjenijih narativa u evropskoj misli – religijskoj, filozofskoj i naučnoj. Tako je npr. darvinistička sintagma o ...
    • Relation:
      https://zenodo.org/communities/biosense_institute; https://zenodo.org/record/4637933; https://doi.org/10.5281/zenodo.4637933; oai:zenodo.org:4637933
    • الرقم المعرف:
      10.5281/zenodo.4637933
    • Rights:
      info:eu-repo/semantics/openAccess ; https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode
    • الرقم المعرف:
      edsbas.3520BC84