Obilježja tragedije u dramskim tekstovima Williama Shakespearea ; Features of Tragedy in William Shakespeare's Drama

Shakespeareove tragedije, iako duboko ukorijenjene u klasičnim grčkim i rimskim tradicijama, označavaju značajnu evoluciju žanra. Ovaj rad istražuje kako je Shakespeare istovremeno prihvatio i redefinirao tragediju, udaljavajući se od antičkog fokusa na sudbinu i božansku volju te uveo psihološki i moralno složene likove čije unutarnje borbe često određuju njihovu sudbinu. Kroz ispitivanje Shakespeareove integracije ključnih klasičnih elemenata, kao što su tragični junak, katarza i elementi nadnaravnog, uz njegov inovativni pristup slobodnoj volji, ovaj rad pruža analizu temeljnih značajki njegovih tragedija. Likovi iz Hamleta, Macbetha, Othella i Kralja Leara analizirani su kako bi se otkrilo kako Shakespeare istražuje ljudsku prirodu, obuhvaćajući teme smrti, krhkosti ljudske naravi i vječnog sukoba između dobra i zla. Nadalje, rad ističe Shakespeareovo lingvističko umijeće, osobito njegovu upotrebu stilskih izražajnih sredstava, dramatske ironije i monologa, koji zajedno uzdižu njegovu tragičnu viziju. ; Shakespeare’s tragedies, while deeply rooted in classical Greek and Roman traditions, mark a significant evolution of the genre. This paper explores how Shakespeare both adopted and redefined tragedy by moving beyond the ancient focus on fate and divine will, introducing psychologically and morally complex characters whose internal struggles often determine their fate. Through an examination of Shakespeare’s integration of key classical elements, such as the tragic hero, catharsis, and the supernatural, alongside his innovative treatment of free will, this study provides an analysis of the defining features of his tragedies. Characters from Hamlet, Macbeth, Othello, and King Lear are analysed to reveal how Shakespeare delves into the human condition, exploring themes of death, the fragility of human nature, and the conflict between good and evil. Furthermore, the study illuminates Shakespeare’s linguistic mastery, particularly his use of poetic devices, dramatic irony, and soliloquies, which collectively ...