نبذة مختصرة : Prevalencija taurodontizma istraživana je u uzorku od 46 pacijenata (21 muškarca i 25 žena) s kromosomski verificiranom trisomijom 21 ili Downovim sindromom (DS). Kod svih ispitanika snimljeni su ortopantomogrami pod standardnim uvjetima. Analizirano je ukupno 294 trajna molara (149 u maksili i 145 u mandibuli). Dijagnoza i klasifikacija taurodontizma učinjena je na temelju metode koju su opisali Shifman i Chanannel (1978). Taurodontizam je utvrđen u 69,57% osoba i 27,89% analiziranih molara. Bilateralna pojava anomalije nađena je u oko 50 posto, dok je oko 25% taurodontizma nađeno na lijevoj ili desnoj strani čeljusti. Nisu nađene značajne razlike u frekvenciji taurodontizma s obzirom na spol za pojedine kutnjake, osim što je drugi donji kutnjak u žena bio značajno češće zahvaćen (t = 2,85; P < 0,01). Piramidni molari nađeni su u 15,6%, hipotaurodontizam u 7,8%, a mezotaurodontizam u 4,4% svih analiziranih zuba. Visoka prevalencija taurodontizma u pacijenata s DS može se pripisati poremećaju u razvoju zuba uzrokovanom viškom kromosomskog materijala.
The prevalence o f taurodontism was studied in a sample o f 46 patients (21 males and 25 females) with chromosomally verified trisomy 21 or Down’s syndrome (DS). Orthopantomograms were taken from all patients under standardized conditions. A total number o f 294 permanent molars (149 in maxilla, and 145 in mandible) were analyzed. The diagnosis and classification o f taurodontism were made on the basis o f a method described by Shifman and Chanannel (1978). Taurodontism was found in 69.57% o f study subjects, and in 27.89% o f all molars analyzed. Bilateral occurrence o f the anomaly was nearly 50%, while about 25% o f taurodontic teeth were found on either left or right side o f the jaw. There were no significant sex differences in the frequency o f taurodontism affecting individual molars, except for the second mandibular molar, which was more frequently affected in females (t = 2.85; P
No Comments.